Ne vjeruj Kad kažu da sam lud Da me znaju Od 'ko zna gdje I 'ko zna kud Reæi æe da gone mene A boje se svoje sjene Sjene ružne kao ljudska cud
Pobjegnu Kad kažu da me znaju Kad ti èasnu rijeè Bez malo èasti daju Miševi su to u boci Nisu moji to svjedoci Njihove ih oèi odaju
Trebaš mi ti, snagu mi daj Ti budi moj poèetak i kraj Umoran sam i malo me strah Zagrli me, trebam tvoj dah Trebaš mi ti, snagu mi daj Budi moj put kroz trnje u raj Kad utihnu svjetla i dim Kad ostarim
Ne vjeruj Kad kažu da sam tih Da ne jeèi pjesma moja I moj stih Ne leže im moje rime Vjeruj nemam ništa s time Kriv sam Jer sam bolji ja od njih
Trebaš mi ti, snagu mi daj Ti budi moj poèetak i kraj Umoran sam i malo me strah Zagrli me, trebam tvoj dah Trebaš mi ti, snagu mi daj Budi moj put kroz trnje u raj Kad utihnu svjetla i dim Kad ostarim
Ne mari Za šapat što me vrijeða Hrabrih ratnika Što napadaju s leða Ne ljuti se veæ ih žali Jer su sami, jer su mali Ljubav nisu niti upoznali
Zagrli me dok nas ima Zagrli me ide zima Vrijeme ipak dolazi po svih