Ja nocas oblacim
onu kosulju od svile
na njoj su nekad znam
tvoje male ruke bile

Nas dom se grije
hladnom vatrom s kamina
na zidu pisem tvoje ime
ostacima karmina, tvog

REFREN
Nema cega nema
puna soba uspomena
a ja moram osmijeh tvoj
da gledam na drugoj

Nema cega nema
u muzeju uspomena
al’ nista mi ne vrijedi
ti tudja si zena

Kroz iglu provlacim
tvoju kosu mjesto konca
da srce sasijem
da ne trazi vise krivca

Moj san se mrvi
k’o prvi osmijeh s lica tvog
ja ne sumnjam, dobro znam
ljubav je ubica, moj

REFREN 2x

Nema cega nema
u muzeju uspomena
al’ nista mi ne vrijedi
ti tudja si zena