Nekako s proljeca, uvijek meni doluta
Neka ceznja tamna, neka mudrost davna.
Spustam ja stare kofere na perone sudbine
To je miris zrelih godina
Moj kaput bas je tezak najdraza.

Nekako s proljeca, ja se sjetim starih drugova
Probude se u meni svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele, one znaju moje ulice
To je boja crno-ponocna
Moji koraci bas su teski najdraza

I opet taj osjecaj samoce
Kad nece drugog mene krene i hoce
I opet mrakom svoje pjesme bojim
Pijan od ceznje za usnama tvojim
Sav sam ti od ludila, nekako s proljeca

Nekako s proljeca, sjeti mene nepravda
Na pobjede poraze i sve lazne obzire
Napravim racun prastanja, popijem pusta mastanja
To je ukus lijepog kajanja
Moji kapci bas su teski najdraza.

Nekako s proljeca, noc mi oci otvara
Nemam san da uhvatim, nema dana da ne izludim
A hocu da te vodim ja tragom sunca jugom maslina
To je dodir tvojih bedara
Moja dusa bas te voli najdraza

I opet taj osjecaj samoce
Kad nece drugog mene krene i hoce
I opet mrakom svoje pjesme bojim
Pijan od ceznje za usnama tvojim
Sav sam ti od ludila, nekako s proljeca