polako zatvaram serjožine oèi
u kojima nebeski svod zamjenjuje svijet
da èovjeku duša ne prolupa nosa
jer dušmani ubiše svog boga u njem

tko je to sa tobom
milost ratniku tom
gotivi se bolom pacijent
udijeli mu mir

I coming home

no eno ga opet u sjeni vladara
gdje propušta posljednji voz
his very last chance
nepojmljivo zvuèi al ljudi su tuði
i nitko ne poznaje put
ah kakav grijeh

vrijedi li da budeš
vrijedi li išta što znaš
otkuda to u genu zbilja
ta pretvorba sna u ubogu stvar