uvijek se vraæam ulicama sa kojih si potekla
u jesenja predveèerja osjenèanih bora
znam da me išèekuješ svakim treptajem
ispod naslaga pauèine u lažnom obilju
ljepota je kao parfem ide za tobom
diskretno a zatim naglo otvara sva vrata
i ostavlja te zbunjenu
jer nitko ne dolazi
jer nitko ne zna da se sama
ne možeš
izvuæi

na tragu bez spoznaje
na tragu bez svjetlosti
znam da me oèekuješ u nisci bisera
rascvjetali vinovnici jetkih uboda
ne dopiru do tvoga srca
iako
tavore na dnu protekcije
poput mumija
temeljito ispunjeni besmislom

ako ostane išta za nama
ako preostane nešto i za nas